Free Web Site Counter
Get a Free Web Site Counter

..moja razmisljanja..

utorak, 08.09.2009.

KACIGA VIŠKA
Bio je potpuna suprotnost, ne samo onog kojeg bi joj njezina majka izabrala(jer majke ipak znaju najboljeJ) , već i potpuna suprotnost njenom uobičajenom izboru.
Oduvijek se palila na dotjerane dečke, one koji su pratili trendove u modi, glazbi, književnosti..frajere u društvu koji su izgledom odavali da su intelektualci..komunikativne dečke koji su uvijek znali što treba reći i učiniti...
On..on je bio jedan od onih koje je zaobilazila u širokom luku, od onih koji nisu bili dostojni ni njena pogleda. Ipak, imao je nešto..U starim izlizanim trapericama, nekakvom t-shirtu ispod kožne jakne..neobrijan...stajao je nasuprot nje, u povećem društvu i pijuckao svoje pivo. Nije čak djelovao ni da ima šarm i (neopravdano) samopouzdanje zločestih dečkiju..on..on je izgledao potpuno izgubljeno..kao da ne pripada ni ovom vremenu , ni ovom mjestu.
Promatrao je ljude oko sebe sa zadovoljnim osmijehom na licu, ili je bio podrugljiv..nije bila sigurna.Ona je promatrala njega, odmjeravala ga, stavljala u razne kalupe. Tek je kasnije postala svjesna kako nije skidala oči s njega. Što ju je priviklo na njemu? Njegova nezainteresiranost možda? Ni danas nije sigurna, ali takav magnetizam odavno nije osjetila.
-Imam kacigu viška.Ideš?-upitao ju je. Odjednom, kao da su stari znanci.
A u njenoj glavi: Pa kada joj je prišao..Bože, kako lijepe oči ima.. ma kako se samo usuđuje, ajme, kako je zgodan..kacigu, on vozi motor?...pogledaj mu ruke, mmm... Ona mrzi motore, strah ju je brzine..ali, okice..paaaa, možda.. Potom je čula svoj glas kako mu odgovara
-Može...ali ja se bojim brzine.-dodala je usput
-Ne brini, vozit ću polako.- ona ga nije ni čula, nije joj bilo važno. Osjećala se potpuno sigurno uz tog stranca...ni ime mu nije znala...Stavila je kacigu na glavu, sjela iza njega i odjurili su u noć..polako...

- 19:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 03.09.2008.

DJEVOJKA IZ IZLOGA



¨ Zastrašuje me koliko brzo prelazim put od mržnje do ljubavi prema njemu i pitam se je li tako kod svih...˝
Melissa Bank: Djevojački vodič za lov i ribolov




Što je to fatalna ljubav? i može li se takav odnos uopće nazvati ljubavlju...ili je to naprosto vrsta ovisnosti?

U takav nekakav odnos sam se uplela prije nekoliko godina...Na početku je to bila samo zabava, nešto novo, problematičan dečko, koji, naravno, nije toliko bešćutan i bezosjećajan kao što svi misle...naravno...prevarila sam se...U tom našem odnosu bez odnosa, ljubavi bez ljubavi, vezi bez veze sve je fatalno...ne mislim to na nimalo pozitivan način...Volim ga, a u istom ga trenu i mrzim...Želim ga, a jednakom me jačinom odbija..Sve što želim osjećati je indiferentnost, a baš to mi nikako ne uspjeva...Ne podnosim svoju ovisnost o njemu, svoju slabost da nekome tko me ne zaslužuje nisam sposobna reći ne..ne podnosim svoju nadu da će se sve promijeniti, kada znam da neće..

Sutra će opet biti isto...jedna lijepa riječ, osmijeh, zagrljaj..i opet sve ispočetka, al ovoga puta djevojka iz izloga ima nadu u indiferentnost...

- 23:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 16.01.2008.

..pogled unutra..

Koliko čovijek može biti objektivan u razmišljanjima o samome sebi..koliko objektivno može procijeniti je li on dobra ilil loša osoba..Mene eto, u zadnje vrijeme zaokuplja ta pomisao da nisam onakva kakvom se smatram..
Da pojasnim, oduvijek za sebe mislim kako sam dobra osoba, koja ne bi namjerno nikada nikoga povrijedila..s druge strane da li zaista postoje ljudi koji su sposobni namjerno povrijediti druge?..smatram se dobrim prijateljem, uvijek sam spremna pomoći i saslušati..trudim se biti iskrena..
Ipak, svako se toliko dovedem u situaciju kada se upitam misle li i drugi tako o meni..Moj društveni život govori u prilog mom samodoživljavanju..ali, s druge strane nisam sigurna koliko pravih, iskrenih prijatelja imam oko sebe..ne znam koliko bi mi ljudi bilo spremno iskreno reći kada iz dobrog pređem u loše..i to mi je zanimljivo, ljudi će ti lakše dodijeliti nekakav kompliment, nego te upozoriti da griješiš..nije li to dvolicno?..opet, to je vjerojatno, samo obicna ljudska potreba da se svide svima..svjesno..ili nesvjesno..Upravo to me muči, činjenica da većina ljudi nije spremna sasuti vam u lice vlastito mišljenje, nego će vam se rađe smijati iza leđa i ogovarati vas...a ja bih tako htjela biti muha na zidu..i čuti sve..i ući u tuđe mozgove..pročitati njihove misli..znati sve..
Zašto? Kako popraviti nešto za što ni ne znaš da je pokvareno..kako promijeniti sebe, kad ne znas što trebaš mijenjati? Ne bi li bilo jednostavnije da nam svi sve kažu u lice..zaista, boljelo bi nas...ipak, znali bismo odakle početi, sto promijeniti...Ovako, živim svoj život iz dana u dan..u nadi da sam simpatična i zabavna i drugima, a ne samo sebi..u nadi da me ne smatraju glupom i napornom..u nadi da me okružuju pravi prijatelji, koji me ponekad malo ogovaraju, ali ništa zlonamjerno..živim svoj život, i samo ponekad dopostim sumnji da me prokopka..tek toliko da ne bude dosadno..i onda poželim sve znati...iz čiste ljudske potrebe da se svidim svima..

- 12:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 21.12.2007.

..racionaliziranje ljubavi..

Ponekad me straši pogled na budućnost..pogled na moju emocionalnu budućnost..Zaista, je li moguće pronaći onog pravog??..koji ti i nakon deset, dvadeset godina neće dosaditi..Osobno, nekako ne vjerujem da postoji samo jedna prava ljubav u životu..ne znam zašto bi moja sadašnja veza bila vrijednija od one od prije pet godina?, ili neke koju ću možda imati za deset??
Čovjek se mijenja, odrasta, mijenja svoje poglede na život i ljude oko sebe, i zaista mislim da je teško naći osobu s kojom ćeš i nakon petnaest godina suživota imati jednaku kompatibilnost kao i na početku..Nekako mi je teška i sama pomisao da živim sa osobom samo zato jer smo brdo vremena zajedno, imamo djecu, zajedniki kredit i ne znam ti ja što..Romantičar u duši, oduvijek sam zamišljala da ću i nakon godina zajedničkog života jednakim intenzitetom voljeti tu osobu, i osjećati istu strast..ali nekakva moja iskustva mi govore da tome i nije tako..Pa me zanima, zar su zbilja rijetki koji to dožive(jer postoje takvi parovi)????
S druge strane ta nekakva početna zaljubljenost i nezasitnost se valjda razvijaju u nešto puno trajnije..pravu ljubav..prepunu kompromisa, svađa, ponovnog zaljubljivanja, zajedničkih planova..Svjesna sam da u svakom odnosu, tako i ljubavnom, ima uspona i padova..ne bih ni htjela da bude drukčije, jer bi bilo dosadno..Ono što mene zanima, je kako znati da se veza istrošila??da smo doživjeli sve ono što smo mogli zajedno doživjeti i da je vrijeme da svatko krene svojim putem?? i što je još teže kako to učiniti?kako prekinuti s osobom s kojom ste proveli veliki dio svoga života?? i kako nastaviti dalje? Oduvijek sam se vodila nekakvom svojom intuicijom..naprosto, kad nekoga upoznate dovoljno dobro osjetite kad nešto ne štima, i sve to funkcionira kad imaš nekih dvadesetak godina...ali, pitam se..kad imaš navršenih 40, 50g zar zbilja želiš krenuti ispočetka?, ili treba ostati uljuljuškan u svoju iluziju sigurnosti samo zato jer je on, eto dovoljno dobar???
Osobno smatram da ne bih bila sposobna za taj ostanak s nekim, koji nije više onaj pravi, već je samo....dovoljno dobar..

- 11:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.12.2007.

...samo za taj osjećaj..



Da bih uoće započela ovu temu morate znati nešto o meni.Dakle rođeni sam idealist, veliki sanjar i jako smušena osoba..pod smušena mislim da nemam nekakvih velikih planova u životu(okvirno znam kako bi moj život trebao izgledati, ali ništa konkretno), doslovce živim od danas do sutra i svoja mišljenja i razmišljanja često mijenjam brzinom svjetlosti.

Vjerujem u ljubav..na prvi pogled..prijateljsku..roditeljsku..u bilo kojem obliku..Jedino za što sam sigurna da želim imati za 10, 20 i više godina je puno ljubavi..Moj san je da se, kad budem imala 50,60g., i dalje šećem sa svojim suprugom, ljubavnikom, kako ga već budem zvala, držeći se za ruku.

Zašto ovo pišem?Pokušavam sama sebe shvatiti, možda čak i spustiti na zemlju, pogledati stvari realno..Budući da sam već nekoliko godina sama, mogu vam svjedočiti u ime svih singlica, da su neizbježne povremene krize tipa, pa što meni fali, zašto mene nitko ne voli i sl. Još jednom naglašavam POVREMENE..Poanta je da sam željela ljubav, onako pravu iskrenu, i bila sam spremna..i dobila..

U ovih nekoliko godina samovanja ja sam si zbilja uspjela stvoriti sliku gosp. Savršenog, način na koji bih htjela da se upoznamo i još mnogo, mnogo toga..I naravno da se sve odigralo potpuno suprotno od mog zamišljanja. Ne mogu reći da sam razočarana, barem ne u potpunosti, ali osjećam se kao kad nakon pročitane izvrsne knjige pogledam neku razvodnjenu ekranizaciju..a to nije dobro..

Ovako počinje priča. U petak sam izašla, sa nekakvom poluvoljom, samo zato jer je neki prijatelj došao u posjet, pa eto bio bi red da ga vidim..Dok sam vozila prema kafiću u kojem smo se trebali naći smišljala sam najbolje isprike koje bi me odvele natrag do mog toplog kreveta..Kako to obično biva, bila sam oduševljena izlaskom, ljudima oko sebe..raspoloženje mi se popravilo u roku od pola sata..U neko doba noći drustvo se izgubilo na kratko(šank, WC i sl)i ja sam ostala nasamo s jednim poznanikom..Započeli smo nekakav razgovor o svemu i ničemu, koji je s vremenom postajao sve dublji..više se nismo odvajali jedno od drugog da kraja noći. Razmijenili smo brojeve mob. i naravno našli se za par dana..Dečko je super, pametan, sladak, dobrica..I dalje se čujemo, i sve ovo kreće prema nekakvoj vezi...a ja nisam sigurna da li to želim..Nisam sigurna, jer kad me poljubio nisu u mojoj glavi zvonila zvona..kad se trebamo nać u mom trbuhu nema leptirića..A to bi meni trebao biti znak da je pravi..

Pa se pitam da li ja kao 25.godišnjakinja mogu očekivati zvona i leptiriće..Možda je ovaj dečko savršen za mene, samo mu trebam pružiti priliku da se bolje upoznamo...Možda su ti čudni osjećaji i moje halucinacije(zvona i leptirići) znak magnetske privlačnosti, ali ne i garancija dobre veze..Iskreno, ako tako to ide u životu skoro pa da bih odustala od ljubavi..Tko zna mogu li još uvijek vjerovati u dvije stare ruke zajedno na klupici...

- 18:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.11.2007.

Tko je stvarni pobjednik?

Stigla sam jucer doma sa posla, negdje oko ponoci, po obicaju si slozim nesto za prigristi, uvalim se u fotelju i uzmem daljinski u ruku. Upalim TV.Izbor je bio nevjerojatan, kao i na listicu koji sam dobila negdje oko 11 ujutro na svom birackom mjestu.Osim tri jednaka programa, interpretirana na razlicit nacin, mogla sam izabrati i koncert Vladimira Kocica Zeca..Mozete li zamisliti moje odusevljenje..
Svaka cast nasem estradnom umjetniku, ali nije bas moj ukus, a buduci da nisam potpuno apoliticna izbor je ipak pao na prijenos rezultata izbora..Tako gledam ja Sanadera koji zadovoljno trlja ruke, hvaleci se svojim razgovorom s predsjednikom drzave(btw. big deal taj razgovor, kao da prvi put u zivotu razgovara sa predsjednikom drzave).Gledam Milanovica kako s puno vecim smijeskom, ali i zadrzanjem govori o svom zadovoljstvu izbornim rezultatima, i on je razgovarao sa predsjednikom, nije objavio naciji o cemu... Tu negdje sam otprilike zaspala...
Jutros citam novine i kao HDZ pobijedio...jako tijesno, i koliko sam uspjela shvatiti zahvaljujuci dijaspori. Pa nece dijaspora glasat za SDP kad ih ovi ne priznaju.I sad se ja pitam zar je stvarno pravedno da o mojoj buducnosti odlucuje stranka koju su izabrali ljudi koji ni ne zive u ovoj drzavi?? Jos gore, vjerojatno, da ne postoji dijaspora ta ista stranka ne bi ni dosla na vlast..Pitam se tko je pravi pobijednik???
Vjerujem da Sanader trlja ruke, ne samo zbog pobijede, vec i zato jer su mu se na kraju ipak isplatili silni honorari podijeljeni potkupljivim sportasima.IDS je u mojoj opcini pokusao potkupiti umirovljenike, al im nije uspjelo...starci su pokupili lovu i glasali za koga su htjeli. Ne kaze se uzalud da s godinama dolazi mudrost, ovo je ociti primjer..
Voljela bih kada bi na slijedecim izborima stranke odlucile stati na kraj ovom cirkusu, koji smo imali zadnjih mjesec dana..Ponekad su najteze stvari najjednostavnije Dragi moji politicari, umjesto da sve te silne milijune ulazete u medjusobna prepucavanja i iritantna oglasavanja, probajte dati koju kunu sirotinji, onima kojima je to potrebno, pa cete vidjeti kako glasovi pristizu...i bez dijaspore...imamo cetiri godine, mozda se nesto promijeni nabolje.

- 19:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

..to E...




Potaknuta jako tuznim dogadjajem u svom zivotu, osjetila sam potrebu da napisem post o tome.Vec nekoliko minuta pokusavam svoje misli dovesti u red i sloziti suvisle, povezane recenice.Toliko tema mi se u vezi tog dogadjaja vrzma po glavi, da ne znam s kojom bih pocela..
Otkriti cu vam svoju, pomalo cudnu, da ne kazem morbidnu stranu. Cesto sam zamisljala vlastiti sprovod. Oduvijek me zanimalo koliko bi ljudi doslo, kome bi sve bilo stalo, tko bi plakao za mnom.
U zivotu, na srecu, jos nisam izgubila nikog jako bliskog, iako je nekoliko prijatelja otislo prerano, i cesto sam se pitala kako i da li bih uopce to prezivjela, s obzirom da me toliko pogode smrti ljudi koje sam poznavala, ali nije da smo bili najbolji prijatelji. Moja mama sve to nekako uspije racionalizirati, sudbina je tako htjela, svih nas ceka isti kraj..I ja vjerujem u sudbinu, i Boga takodjer, ali opet se pitam da li se sve to moglo sprijeciti? I tko je zakazao u situacijama kada se izgubi mladi zivot: roditelji, okolina ili cijelo drustvo?
Vec sam rekla da vjerujem u Boga,ali vise kao neko bice puno ljubavi za svih nas..Pa se opet pitam je li moguce da nam ih On oduzima jer ih nismo dovoljno voljeli, i onda ce im na nebu biti bolje?
Upravo takav osjecaj imam sada. Nismo ga dovoljno voljeli, pa ga je zbog toga uzeo k sebi. Osjecam griznju savjesti, jer mi se cini kako se sve to moglo sprijeciti.Znam da je sve ovo nerealisticno, i da si svatko od nas sam izabire zivotni put, ali ne postoje li prijatelji i obitelj upravo zbog toga da nam, kad zalutamo, pokazu pravi put??? A nas nije bilo tu za njega..jer kada netko krene krivim putem, najcesce se svi maknu od njega, jer kao nosi probleme..Obicno se nadje nekoliko najblizih, koji te pokusaju upozoriti, ali na kraju svi dignu ruke od tebe i ne pitaju mozes li sam.
Kada je prekasno, svi se iscudjavaju i zaluju, ni ne pitajuci imaju li pravo na to..Ono sto me posebno rastuzi je to sto vecina nakon nekoliko dana nastavi sa svojim zivotom, i ne okrecuci se previse unatrag..Prijatelji koji su ga zakopali, vec planiraju subotnji izlazak...Zbog takvih ljudi u svojoj blizini zelim zivjeti..Sve dok ne budem sigurna da oko sebe imam barem 10 ljudi koji ce me se sjecati do kraja zivota.
Ovim sam postom htjela sebi olaksati dusu, pa cak i savjest..jer i ja sam bila jedna od onih koja ga je, nakon nekoliko pokusaja dovodjenja na pravi put, napustila.sram me je, i osjecam groznu griznju savjesti..Nije da ga nisam voljela, dapace, ali nikada mu to nisam pokazala...da jesam, mozda sada ne bih pisala ovaj post..
rip..

- 13:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.11.2007.

...zasto me nerviraju...

Ne znam kako vi, ali mene ovo predizborno vrijeme uzasno nervira..Politicari iskacu odasvud..gdje god se okrenes pozivi na predstavljanje programa, reklamiranje njihovih uvjerenja, sadasnjih i navodno buducih dostignuca...oduvijek pomalo naginjem ulijevo, ali sve ovo skupa mi nalikuje na jednu veliku laz, koja cak i nije dobro upakirana, sto bi covjek ocekivao za sve te milijune kuna koje namjeravaju potrositi u tih nepunih mjesec dana..

I stalno ti nekakvi skandali, koji se cuvaju bas do izbora. Odjednom kao jedni varaju, drugi su u sukobu interesa, treci ne ispunjavaju obecanja...Pitam se gdje su svi ti moralni i istinoljubljivi politicari bili zadnje cetiri godine?Skupljali pogreske svojih protivnika da bi ih mogli objaviti malo prije izbora?, jer kao ovako su uvjerljiviji? Meni nisu, uvjeravaju me samo da su svi jednaki lazovi koji se brinu za svoj uspjeh i nista vise.

Jos jedna stvar koju povezujem sa predizbornim kampanjama i nadolazecim izborima. Sinoc na dnevniku gledam kako dovode mladog Zuzica okovanog lancima u sudnicu. Cemu ta predstava? Sto se boje da ako decku stave samo lisice da ce ih sve skupa u sudnici poubijati i pobjeci? Malo vjerojatno.. Nekako mi se cini da se tom predstavom pokusalo uvjeriti narod u pravednost i funkcionalnost naseg pravnog sustava. Ni u to me nisu uvjerili... Da se razumijemo, nisam na strani mladog Zuzica, a njegova obrana kako se je posvadjao s djevojkom i zbog toga napio i sjeo za volan zvuci kao los vic i nikakvo opravdanje..cak nisam sigurna vjerujem li u njegovo iskreno kajanje..Medjutim, imam osjecaj da ce taj decko sada morati platiti ne samo svoj vec i zlocine svih tatinih sinova, i to samo zato jer se sve odvija u predizborno vrijeme, a narod zeli pravdu. Pa gdje je tu pravda, pitam se? Zanima me isto tako kako bi proteklo sudjenje onom decku iz "drustveno prihvatljive obitelji" (ne sjecam mu se imena), da je slucajno one dvije djevojcice ubio oko izbora? Mogla bih se kladiti da ne bi dobio samo sest mjeseci.

Izbori nam se priblizavaju, a ja jos nisam kupila ni jednu laz koju prodaju. Tko zna dok potrose svih petnaest milijuna kuna, mozda se i nauce fino pakirati, a ja oduvijek padam na lijepu ambalazu...Ako ne, izaci cu na izbore ne jer mi je to gradjanska duznost, vec da se uvjerim da moj glas nece pripasti onima kojima vjerujem..pa makar i tako da ubacim nevazeci listic...

- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.11.2007.

endemska vrsta

kako se rijesiti statusa singl? I zasto je to status? Vec sam duze vrijeme slobodna, i ponekad se osjecam ugrozeno. Mozda bih trebala traziti svoja prava kao manjina? Evo na primjer u drustvu. Od cura sam jedino ja samac, ponekad se zbilja osjecam ugrozeno. Kao da sam nekakva biljka, endemska vrsta.
Neki dan su poceli padati prvi planovi za docek. Naravno, ja sam za veliki tulum(prevedeno pijanka) s mnogo nepoznatih ljudi..medjutim vecina mojih cura bi na nekakvo mirno, intimno mjesto..HELLOOO..ostanite doma, pa cete moci biti i i mirni i intimni..
Nisam pokvarena, ni zlocesta, a najmanje neosjecajna..cmizdrim na reklame..samo ponekad se zbilja osjecam lose jer sam sama. Te moje cure mi cesto ne olaksavaju situaciju. One tvrde da sam preizbirljiva, a ja znam da to nije istina.Dakako da su mi kriteriji veci nego prije 5 godina, ali mislim i da su opravdani-zdravim razumom.
Evo npr. izadjem, upoznam decka i sve super odmah od prve, al onda skontam da decko zna gotovo cijeli klub- i to uglavnom zenski dio. Jesam tolerantna, ali ne znam koliko najboljih prijateljica mogu tolerirati..
S druge strane nisam ni sigurna zelim li imati decka. Tesko je, kada se naviknes biti sam, odreci se te svojh slobode kretanja, razmisljanja i nepolaganja racuna. Nezamislivo mi je da sada odjednom moram prilagodjavati svoje planove nekome..
Opet vjerujem da kada dodje taj NETKO sve ce biti lakse i stvari ce se posloziti same od sebe. Vjerujem da se sve u zivotu dogadja s razlogom i tocno onda kada nam je potrebno.Iz toga proizlazi da mi decko jos nije potreban. Zato drage moje cure vi mirujte, a ja moram jos tulumarit i upoznat svijeta, jer moje vrijeme mirovanja nije stiglo...

- 18:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • ..sve sto me zanima naci cete ovdje..komentari na moj vlastiti ali i tudji zivot..razmisljanja o svijetu, politici, modi..svemu onome sto me u tom trenutku opterecuje..mnogo pitanja i pokoji odgovor...

Linkovi